optička aktivnost, sposobnost nekih tvari da zakreću ravninu polarizirane svjetlosti kada ona kroz njih prolazi. To je svojstvo kemijskih spojeva kojima su molekule asimetrične (ili su im kristali niskog stupnja simetrije) i mogu postojati u dvama različitim oblicima koji se odnose kao predmet i njegova zrcalna slika (→ kiralnost). Ta su dva oblika konfiguracijski stereoizomeri, a nazivaju se enantiomeri (→ izomerija). Najjednostavniji su takav primjer organski spojevi u kojima su na ugljikov atom vezane četiri različite skupine (tzv. asimetrični ugljikov atom). Optičku aktivnost pokazuju i anorganski spojevi, npr. kristali kremena i neki oktaedarski kompleksni spojevi. Mnogi prirodni spojevi optički su aktivni (aminokiseline, bjelančevine, nukleinske kiseline, šećeri, hormoni, enzimi).
Uzrok optičke aktivnosti može se rastumačiti predodžbom o linearno polariziranoj svjetlosti u obliku dvaju koherentnih i suprotno cirkularno polariziranih valova. Zbog asimetričnosti molekula ili smanjene simetrije kristala tvari kroz koje prolaze, ta će dva vala različito uzbuditi njihove elektrone, pa brzine valova na izlazu iz tvari neće više biti jednake, što će za posljedicu imati promjenu položaja ravnine polarizacije. Ta se promjena položaja (zakretanje) mjeri polarimetrom. Kako se mnoge optički aktivne tvari obično pojavljuju samo u jednom od dvaju mogućih izomera, može se takvim mjerenjem odrediti njihova koncentracija, što je osnova dviju tehnika kemijske analize: optičke rotacijske disperzije i cirkularnoga dikroizma.
